OPG-ovi križevačkog kraja – OPG Stručić iz Svete Helene
Miroslav Stručić iz Svete Helene na čelu je obiteljskog oljoprivrednog gospodarstva koje se bavi uzgojem simentalskog goveda. Mišljenja je da je simentalac gotovo idealna pasmina za uzgoj, kvalitetna za mlijeko te ima dobre karakteristike i za tov. Predsjednik je Udruge uzgajivača imentalskog goveda Križevci kroz koju se nastoji pomoći stočarima da se poboljša proizvodnja i zaustavi pad govedarstva. Kaže da udruga aktivno djeluje nastojeći pomoći članovima, a nedavno je održana i godišnja skupština.
“Prošle godine radilo se u skladu s mogućnostima. Izdvojio bih najvažniju stvar za naše uzgajivače i članove, a to je da je udruga aplicirala na javni poziv Grada Križevaca kojim se subvencionira umjetno osjemenjivanje plotkinja za genetsko vrijedniji materijal. U protekloj godini 113 naših članova je podnijelo zahtjev za povrat subvencije i ostvarili su je u ukupnom iznosu od 172.303 kune. Naša udruga dobro surađuje s gradom. Mislim da je i Gradu u interesu da se pomogne, jer znamo da su naša sela sve više devastirana i pusta, sve je manje stanovnika u njima. Bit će popis stanovništva i bojim se da će statistika biti porazna jer sve manje ljudi je u našim selima” – kaže Miroslav Stručić.
“Imamo 129 članova udruge, neki su aktivniji, neki malo manje, popunili smo Upravni odbor, Nadzorni odbor i Sud časti. Prema ovim zadnjim podacima koje imamo, naši članovi držali su 1277 krava i 450 junica. To su ljudi koji se bave mljekarstvom u kojem je situacija dosta teška i kritična i svaka pomoć je dobro došla, od subvencija grada do županijskih natječaja. Stočarstvo je u problemima, i to nisu problemi od jučer. Nekad je bio pet puta veći broj krava i to svih pasmina. Danas to nije tako, problemi su dugogodišnji, dugo su kola išla nizbrdo. Pokušava se nešto učiniti kroz mjere Ministarstva poljoprivrede, neki će reći da je prekasno, no svaka pomoć je uvijek dobrodošla. Ove godine također se očekuje raspisivanje druge runde mjere za kupovinu junica.”
Miroslav Stručić predstavlja nam svoje obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo te ističe da je, usprkos svim poteškoćama u poljoprivrednoj proizvodnji, ovaj kraj perjanica stočarstva :
“Bez obzira na pad, još uvijek imamo dosta proizvođača u odnosu na druge jedinice, lokalne i regionalne i naša udruga zato ima smisla za postojanje i djelovanje. Proizvodnja zdrave hrane je pravac za koji smatram da može doprinijeti boljitku svima koji se time bave i općenito cijelog kraja.
Mi se već dugo bavimo time, to je naša obiteljska tradicija. Mislim da je to za ovo podneblje idealna pasmina za uzgoj. Simentalac je kvalitetan za mlijeko, dobra je proizvodnja i mesa. Mliječnost je podignuta, a opet je tko se bavi tovom, dosta je ekonomična i isplativa pasmina.
Nekad se baka bavila proizvodnjom sireva i mliječnih proizvoda kao i mnoge žene iz naših krajeva. Svojevremeno je, 70-tih i 80-tih godina putovala na zagrebački plac Trešnjevku i tamo je prodavala te proizvode. Ti proizvodi su imali dobar plasman i potražnju. No, kad su došle godine, više nije mogla putovati , pa smo mi postali kooperanti mljekare. Prvo je to bila “Sirela”, danas je to “Dukat”. Tako 35 godina predajemo mlijeko na mljekaru, od 2010. imamo vlastiti laktofriz, vlastitu sabirnu kućicu gdje mi svaki drugi dan dolazi cisterna za mlijeko.
Proizvodnja varira. Imam staju za 20 muznih krava, to je nekakva srednja, danas već i mala farma. Za nas je to dosta. Količine variraju, godišnje do 90-95 tisuća. To je relativno, po meni, srednje do malo, ali eto to je tako” – rekao nam je Miroslav Stručić.
Namjeravate li proširiti broj grla?
“Za sada ne ozbiljnije. Morao bi naći nekakve nove kapacitete i graditi. Možda eventualno ako bi se išlo u tov , ali problem je i zemlja. Obrađujemo 20-22 ha zemlje, ovisi o zakupu. Nije sve moja zemlja, imam 17 ha vlastite zemlje, a problem je i rascjepkanost zemlje.”
Tko se sve bavi ovim poslom u vašem domaćinstvu?
“Radimo najviše supruga i ja. Ona je na mužnji, ja na polju, na pripremi hranidbe. Još uvijek je mužnja na kante, planirali smo još prije sustav mljekovoda. Na žalost, u to vrijeme cijena mlijeka se jako strmoglavila tako da još uvijek nismo to instalirali, no planiramo svakako. Potrebno je poboljšanje jer je teško sve na ruke nositi i po meni bi to bilo optimalno rješenje. Pomaže još i mama koliko može kao i moje dvije kćeri kad su kod kuće, jer studiraju u Zagrebu i sin koji je prva godina srednje škole. Oni pomognu koliko mogu, ali svaki dan smo uglavnom supruga i ja. Kad je kampanja nekih radova, onda se radi i 12 – 16 sati dnevno. To je posao koji možeš ostaviti i prepustiti nekome drugome tek na jedan dan, a dužeg odmora nema” – kazao nam je Miroslav Stručić. (J.I.)
foto: ustupio Stručić od prigorskog.hr